Digimon RP

::Aska came to rescue!!! Ophanimon, Seraphimon i Cherubimon su inače Digimon bogovi, zato sam ih uvela ovdje.::

*Ophanimon je klimnula glavom, a Kiara je i dalje bila iznenađena, a i drugi isto.*
"Da Kiara. Tvoja majka i ja smo prijateljice, i dobro je poznajem. Na poziv Gennaija, odlučila je doći ovdje dok je još bila teenagerica. Gennai se brinuo o njoj jer je znao da sakriva ogromnu moć. I ona je bila ta koja je našla način da se Digimoni evoluiraju na njihov perfect stadij." rekla je Ophanimon.
"To je moja mama sve napravila?" pitala je.
"Da. I moramo joj biti zahvalni za sve što je učinila." rekao je Cherubimon.
"Kiara, kako se zvala tvoja majka?" pitala je Sora.
"Zvala se Creselia. Umrla je poslije što sam se ja rodila." rekla je tužno Kiara "Nisam je nikad upoznala."
"Ne Kiara. Nije umrla poslije tvog rođenja." rekao je Seraphimon.
*Svi su ga pogledali.*
"Tvoju majku su ubili nakon rođenja tvog mlađeg brata." nastavio je.
*Nismo znali što se desilo sa Kiarinom majkom. Svi smo ostali poprilično šokirani, a pogotovo jadna Kiara. Čula sam da su rekli da su se njezini rastali pa da je živjela sa ocem. Ali nismo znali što se doista desilo.*
"Molim?" pitala je Kiara. "Nemojte me zezati, molim vas!!!" vikala je. Na njezino lice su pale dvije suze. "Tko? Tko je to učinio? Kažite mi da ga razbijem!" počela je vikati.
*Matt i Taichi su je pridržavali da ne pukne od ljutnje*
"Dark Mastersi" rekla je Ophanimon.
*Pogledali smo je.*
"Vi ste znali tko je to učinio?" pitala sam.
*Ona je klimnula.*
"I vi niste ništa poduzeli!!!" poviknula je Kiara.
"Nismo mogli ništa. Nas je tri, a njih je četiri. Vjerujem da bismo izgubili." rekao je Cherubimon.
"Zato smo čekali vas da dođete." rekao je Seraphimon.
"Ok dobro. Skužili smo, ali što sada?" pita Matt.
"Morate se vratiti u svoj svijet, i to što prije. Etamon vas već traži." nastavio je.
"Di je?" pitala je polako Kiara.
*svi smo se okrenuli prema njoj.*
"Di je moj brat?!" povikala je.
*Neko smo vrijeme zurili u nju koja je imala uplakane oči.*
"Ne znamo. I to je bio još jedan od zadataka prije nego što se vratite na Zemlju. Mali Teddie je značajan za Digiworld, a i za sve nas. Molim vas, pronađite ga!"

To Be Continued... by Lenalee or Wolfie-chan


::nadam se da sam pomogla ^_^::

Aska je napisao/la:

[i]::nadam se da sam pomogla ^_^::

jesi ali sam i ja dalje bez inspiracije tako d aće se ovo nastaviti by wolfie

::Arigatou Gozaimasu Lenalee-San ::

*Cherubimon je koračio prema Kiari koja je još uvijek plakala. Suze su joj se lijevale i lijevale. On joj se približio, sjeo do nje i stavio ruku na njezina leđa.*
"Ostavite me! Želim biti sama!" povikala je.
"Znam kako ti je. I mi smo izgubili vrijednu prijateljicu." rekao joj je.
"Da! Kako da ne! Ali ona nije dio vaše obitelji! Meni je! Meni je majka! MAJKA!" vikala je.
*Nakon što su se dvije sekunde gledali bez rječju, opet je bacila glavu o jastuk.*
"Možda ne izgleda tako, ali ona je još uvijek tu sa nama. Ovdje, u glavnoj prostoriji, u dvorištu, svugdje."
*Ona se nije okretala samo je još više zadubila glavu u jastuk. Cherubimon se dignuo i otišao do vrata. Kiara je dignula glavu prema njemu.*
"Jel moja mama doista bila tako dobra kako ste je opisali?"
"Bila je među najboljima. Sve je napravila za nas, čak izgubila život. Obećali smo joj da ćemo zaštititi krestove i tagove da ne padnu u ruke Dark Mastersa jer oni, zahvaljujući tim moćnim predmetima, mogu dominirati svijetom Digimona i skinuti nas sa vlasti i uspostaviti kaos i nered. Mi to ne smijemo dopustiti."
"Da je, ..., da je još živa, ... jel bi bila zadovoljna?" pitala je
*On se okrenuo sa zbunjujućim pogledom*
"Mislim, jel bi bila sretna za to što radim? Što pokušavam poraziti Etamona i druge zle Digimone?" rekla je.
"Bila bi na sedmom nebu, Kiara. ne bi bila sretne, već presretna jer zna da ti možeš promjeniti svijet. Nemoj je iznevjeriti i budi jaka." rekao joj je i izašao iz sobe.
*Kiara se digla, pogledala na malo ogledalo do kreveta i počela brisati suze*
~Bit ću jaka. To ću napraviti za mamu i mog malog nestalog brata. Hoću. Napravit ću to.~

To Be Continued... by Lenalee or Wolfie-chan

::Evo, sad neka nastavi tko god želi ::

"Škrinja?" rekao je Taichi.
"Kiara! Kako si znala za tu sobu?" pitala je Mana.
"Pa, evo, ... nešto mi je govorilo da je tu. Na neki način sam znala." rekla im je.
"Woo, ali pogledajte zidove! Oslikani su našim znakovima, znakovima crestova!" rekla je Mimi.
"Istina!" rekao je Matt.
*U sobu su ušli i Ophanimon, Seraphimon i Cherubimon. Približili su se škrinjici i okrenuli se Kiari koja se približavala. Na škrinjici je bila oslikana dama sa krilima. pretpostavljali smo da je to Creselia. Ona je stavila ruku na njih i kutija se otvorila. U njoji se nalazilo 11 privjesaka sa malenim staklenim otvorom na sredini. Ophanimon je uzela kutiju.*
"Ovdje se nalaze tagovi. U njih možete staviti vaše crestove." rekla je.

"Apsolutno! Bilo bi nam zadovoljstvo!" rekao je Cherubimon.
Izašli smo iz prostorije i ponovno se vratili u glavni Hall.
"Reći ću ostalim slugama da vam pripreme sobe" rekao je Cherubimon.
"Mi idemo u naše odaje. Vidjet ćemo se večeras na večeri." rekao je Seraphimon.
"Želimo vam ugodno prenoćenje u našem dvorcu." rekla je Ophanimon.
*Svo troje su otišli iz Halla i ostali smo sami.*
"Što sada?" pita Matt.
"Hmm,..." počeli smo razmišljati.
"Ja bi trebala nešto obaviti prije nego što idemo na večeru." rekla sam im.
"A što to Yano?" pita Mimi.
"Neke stvari. Neću biti puno. Vratit ću se za večeru." rekla sam.
*Otišla sam prema ulaznim vratima, otvorila ih i nestala u mraku noći. Grupa je nešto sumnjičila. Pa,... bilo je logično da su sumnjičavi. Mana nije stala ni dvije sekunde mirna i potekla prema ulaznim vratima.*
"Mana! Gdje ideš i ti?" pita Taichi.
"Brzo sam tu! Idem nešto do Yane!" rekla je i nestala.

*Gledala sam je par sekundi.*
"Pa,... Morala sam provjeriti par sitnica vezana za moju prošlost. Znam da je i moja majka bila Zemljanka pa sam željela saznati način kako da stignem do vašeg planeta. Ja sam godinama živjela u Digiworldu, ali, nisam imala mogućnosti ići dalje. Nema drugih mjesta osim ovog velikog otoka. Nadam se, ... da ćemo naći način da dođemo do Zemlje. Doista me zanima kako izgleda: da li je ko Digiworld, da li je veća, da li ima puno ljudi, svašata me zanima!" rekla sam joj s entuzijazmom.
"Paa,... veća je sigurno. I ima puno ljudi!" rekla mi je
"Jel ima Digimona kod vas?" rekla sam joj sa rukom položenom na licu.
"Ne. Kod nas nema Digimona." odgovorila je.
"Čudno. Po prvi put čujem za mjesto bez Digimona." rekla sam joj
"Hahaha!!!" počela se smijati.
"Što je sad?" pitala sam je.
"Smiješna si! Tebe doista treba dosta toga naučiti." rekla mi je sa smiješkom na licu. "Ajde idemo! Pričat ću ti dok hodamo."
"Može." odvratila sam joj i ja osmjeh i uputile smo se prema stražnjem dijelu dvorca gdje se nalazila kapelica bijele mramorne boje.

*Ja i Mana smo stigle do kapelice. Otvorila sam vrata i ušle smo u nj. Bila je polumračna jer je veliki mjesec obasjavao prostor. Bile su dvije kolone sa desetak klupa, jedan veliki oltar sa bijelim pokrivačem iznad njega. Na stropu se nalazila slika svih Digibogova Seraphimon, Ophanimon i Cherubimon kako se bore sa silama zla. Bila su četiri stvorenja i iza njih jedno mnogo veće. Pretpostavljala sam da su to Dark Mastersi o kojima su pričali i da su ubili Kiarinu majku. Mana je iznenađujuće gledala oko sebe i gledala freske koje su bile amo-tamo. Dok je gledala ja sam se zaputila prema oltaru, podigla pregaču i uzela već zahrđali željezni ključ. Mana me sustigla i pogledala što sam uzela. Ja sam otišla desno, prema zastoru, a iza njega drvena vrata koja su vodila u podrum. Otključala sam vrata i skupa smo se zaputile u podrum. Ondje su zidovi bili potpuno bijeli, bez ikakve mrlje na njemu. A i kukaca nije bilo. Stigle smo u prostoriju gdje je na sredini dio visoki stolac, a na njemu visi kugla koja je zračila svijetlošću.*
"Kje je ovo mjesto?" pita Mana
"Digimon Sanctorus. Ovo mjesto je izgrađeno kako bismo držali Digisvijet u cijelosti. Da nema ovog prostora, cijeli svijet bi se srušio i pao u kaos i nered. Jesi vidjela strop kapelice?" pitala sam je.
"Ona freska? Jesam."
"Ono je stvarni događaj. Pred dosta desetljeća, Digisvijet je bilo ratište među dobrih Digimona i onih zlih. Dobri su bili prvo pretvođeni mojim pradjedom, kasnije od svih Digibogova, a zli pretvođeni najzlogasnijim stvorenjima, tj. zlih Digimona koji su željeli moć: VenomMyotismon, Dark Mastersi i Apocalypmon. Pretvodili su užasnu bitku koja je iscrpila svo bogatstvo nekadašnjeg prekrasnog planeta. Nakon teškog i bolnog poraza zlih i našom pobjedom, stvorena je ova prostorija koja čuva da se ta zla stvorenja opet ne vrate i da pridobe prvobitnu moć, a i ujedno je i sala memoara na Digimone koji su svojom žrtvom željeli poboljšati svijet u kojem živimo. Moguće da su ti zli Digimoni još živi, ali njihova moć je izvanredno oslabljela i minimalizirana. Da se osvete i da otvore novi rat koji je opet započeo, ciljali su na nekoga koji im se činio najboljom metom." pričala sam joj.
"Kiarina majka?" kaže ona.
*Klimnula sam glavom.*
"Da, ciljali su nju, ali ciljali su i moju majku koja je, na svu sreću, preživjela atentat Dark Mastersa." kažem joj.
"A gdje je sada tvoja majka?" pita me.
"Ne znam, a to želim i otkriti. Zato smo i došle ovdje. Želim saznati da li mi ovo mjesto doista može pokazati mjesto gdje se nalazi moja mama." rekla sam joj i uputila se prema kugli na sredini prostorije.


To Be Continued...By LenaLee or Wolfie-Chan

*Približila sam se kugli i malo se zagledala u nju. Sada je zračila plavim svijetlom i nešto me potaklo da je taknem, ali nisam. Mana je došla do mene i također pogledala u kuglu.*
"Što prije nije zračila zelenim svijetlom?" pita ona.
"Da, ali ja ne razumijem zašto je sad plava." rečem joj.
"Da li je zbog promjene vremena?" kaže.
"Ne znam. Čudno je. Nekako je premirno." kažem joj.
"Misliš?"
*Odjednom se začuo prasak sa gornjeg kata.*
"Što je to bilo, Yano?"
"Budi tu! Idem provjeriti!" kažem joj trčući prema vratima.
*Dotrčala sam do gore i pogledala da su klupe potpuno razmiještene, a neke čak uništene. Pogledala sam oko sebe i nikoga nisam vidjela. Nešto mi tu nije bilo na mjestu. Pogledala sam prema oltaru i ugledala nepoznatu priliku koja je gledala freske. Dotakla ih je i blago se nasmijala. Taj smijeh mi je bio izrazito poznat, kao da sam ga već negdje čula. Prilika se okrenula prema meni.*
"Yano, kakvo iznenađenje!" rekla je prilika.
*Napokon sam mogla prepoznati glas. Bio je muškarac. Mogla sam čuti da se smiješi što me plašilo.*
"Napokon se vidimo. Isčekivao sam taj dan, znaš?" rekao je.
"Isčekivao??? Ma tko si ti?!" povikala sam.
"Zar ne znaš? Ja sam tvoj zaručnik."

*On se sve više približavao, a ja sam se sve više micala prema natrag.*
~Zaručnik? Od kuda bi me netko zaručio za ovog neznanca?~
*Sjetila sam se da Mana čeka u prizemnoj sobi, a ako me ovaj nepoznati lik slijedi saznat će za sobu i mogao bi napraviti tko zna šta. Kako nisam imala izbora, morala sam naprasti da se rješim svog "zaručnika" i da se vratim u Sanctorum gdje se nadam da ću naći nešto o svojoj majci. Napala sam ga i sa rukama i nogama ga udarala, ali kao da nije imalo efekta na njega. On je micao prst amo-tamo kako bi pokazao -ne-.*
"Yano moja lijepa. Zar ti napadaš svog budućeg muža?" rekao je.
"Pih! Rađe bi se udala za Gekomona nego za tebe!" rekla sam mu i ponovno napala.
*Izvrsno se branio što prije nisam nikad vidjela. Kako sam imala oko sebe par većih komada klupa, bacila sam ih na njega, ali se i dalje branio i uništavao ih pokretom ruke.*
"Hmm...Što da radim sa svojom lijepom budućom ženom? Hmmm..." počeo je misliti na glas. "Pa da! Prvo ću te izmoriti, tek onda ću vidjeti što ću napravit sa tobom." rekao je.
*Ja sam opet bila na oprezu. On se polako približio i odjednom nestao. Okretala sam se oko sebe, ali nije bilo nikoga. Odjednom sam čula hladan zrak iza mojih leđa, okrenula sam se i bila udarena i bačena na oltar uništavajući ga. Prasak se čuo i do dvorca gdje su se svi već bacili u svoje krevete. Prasak ih je probudio*
"Što je sad to?! Hoću spavati!" povikala je Mimi.
"Čuo se prasak izvana." rekao je Joe.
*Svi su dotrčali so prozora i pogledali prema maloj kapelici od koje je izlazio prah. Mana se bila digla na gornji kat da vidi što se događa i ugledala lika kako me neprestano napada. Jednim njegovim napadom me izbacio van na travu gdje sam pala na kamen udarivši nogu.*
"Yano!" povikao je Izzy.
"Što se događa?" pita Mimi.
*Nisam ni stigla odgovorit i već me neznanac napao. U Hallu su bili Ophanimon, Cherubimon i Seraphimon koji je rukama prekrivao oči.*
"Što sam učinio?" kaže sam sebi Seraphimon.