Kraljevstvo anđela (probni djelovi)

U uskoj ulici, obasjanom samo mjesečinom, zasjala je neobična bijela svijetlost. Na tlu su se pojavila dva anđela s djetetom u rukama. Letjeli su sve brže što su mogli kako bi došli do jedne kuće.
„Hoće li biti na sigurnome?“ upitao je jedan anđeo.
„Naravno da da. Oni su dobri ljudi, brinuti će se za nju.“ rekao je drugi sa nesretnim smiješkom na svome licu.
„Brzo, mislim da dolaze“ reče prvi anđeo.
„Još samo malo. Evo nas.“
Došli su pred jednu običnu obiteljsku kuću. U djetetovu ruku stavili su veliko rozo srce iz kojega su virila dva mala bijela krila. Stavili su dijete na prag i pokucali na vrata.
„Zbogom malena. Čuvaj se.“
U tom trenutko oboje su nestali. Vrata su se otvorila, a kroz njih je provirilo jedno žensko lice. Bilo je to lice gospođe Horvat.
„Dragi, mislim da bi trebao doći ovo vidjeti!“ reče gospođa kojoj je lice postalo rumeno od uzbuđenja.
„Molim! Jel mi možda sanjamo?“ Upita gospodin Horvat kojemu je lice zasjalo od sreće kada je ugledao dijete kako mirno spava u košarici na njihovome pragu.
„Ne, mislim da ne sanjamo.“
Uzeli su košaricu i odnijeli je u svoju sobu. Sljedeće jutro, maloj crnokosoj djevojčici sa kristalno plavim očima su dali ime Ana. Ana je življela kao čovjek sve do jednoga dana točno na svoj 13 rođendan.

[color=white]e sada ljepo mi vi kažite svoje mišljenje
pa ću vidjeti ako vam se sviđa nastaviti ću je pisati i kada završi objaviti dio po dio a ak vam se ne sviđa prekinuti ću pisanje[

svida mi se samo su imena malo pre obicna
i ovo cijela prica podsjeca me na Harry Pottera
ali nastavi pisati zato sto si odlicno pocela

wolfie-chan je napisao/la:: svida mi se samo su imena malo pre obicna
i ovo cijela prica podsjeca me na Harry Pottera
ali nastavi pisati zato sto si odlicno pocela

ja ne želim neka druga imena nego hoću baš hrvatska (moja domovina, naša imena i prezimena)

i gle fakat

tek sam i ja sada primjetila da slići HP-u
ali stvarno nisam po njemu radila

LenaLee je napisao/la:

wolfie-chan je napisao/la:: svida mi se samo su imena malo pre obicna
i ovo cijela prica podsjeca me na Harry Pottera
ali nastavi pisati zato sto si odlicno pocela

ja ne želim neka druga imena nego hoću baš hrvatska (moja domovina, naša imena i prezimena)

i gle fakat

tek sam i ja sada primjetila da slići HP-u
ali stvarno nisam po njemu radila

ok ok
nemoras se ljutiti
trazila si nasa misljena i ja nekazem da nevalja sto su hrvatska imena

ja sam cim sam pocela citat podsjetilo me na HP-a, hehe

wolfie-chan je napisao/la:: ok ok
nemoras se ljutiti
trazila si nasa misljena i ja nekazem da nevalja sto su hrvatska imena

ja sam cim sam pocela citat podsjetilo me na HP-a, hehe

ma ne ljutim se
neznam kak si to pretpostavila
ali ja se ne ljutim
fakat ... =)
What a Face

fora je, i kako je rekla wolfie ima stilova hp-a ali sasvim je ok Smile

Sviđa mi se... Ja sam jako dugo imala sličnu ideju, ali sam na kraju odustala...

E sada neznam da vam stavim ili ne drugi dio moje priče pa da kažete jel dobro ili nij epošto je jako dugačak.

Što vi mislite da da ili ne?

vidim da ništa ne govorite a odo ja na more pa vam evo drugi dio priče ... ak vam se da čitajte

Otkrivanje tajne
Ana je življela kao čovjek sve do jednoga dana točno na svoj 13 rođendan.
„Ana! Ana, budi se!“ budila ju je gospođa Horvat
„Joj, mama hoću još spavati. Pa subota je, nema škole“, rekla je sva umorna.
„A daj Ana. Odi se spremiti pa dođi u kuhinju. Ja i tvoj tata imamo iznenađenje za tebe.“
„Dobro, evo idem.“
Ustala je iz kreveta sva raščupana te je ravno otišla u kupaonicu. Kada se vratila u svoju sobu otvorila je svoj ormar te je počela tražiti odjeću koju će obući. Nakon nekog vremena isprobavanja svoje odjeće izabrala je rozu majcu s velikim nasmiješenim smajliće i crne hlače. Sva umorna sišla je u kuhinju da vidi iznenađenje kojeg su joj priredili mama i tata. Kada je došla ugledala je veliku zelenu tortu s 13 svijećica. Na njezinome umornome licu pojavio se veliki smiješak.
„Sretan ti 13 rođendan!“ rekli su u isti glas gospodin i gospođa Horvat.
„Ajme koja torta! Hvala!“ rekla je Ana sva oduševljena iznenađenjem.
Gospođa Horvat dala je Ani nož da se pripremi napravi prvi rez na svojoj torti, dok je gospodin Horvat otišao po fotoaparat. Kada se vratio svi su se zajedno slikali, a kasnije je svatko dobio komad torte. Nakon toga Ana je pozvala svoje dvije najbolje prijateljice u njezinu sobu gdje su imale mali pidžama party. Njih tri su sjedile na krevetu kada su čule da netko kuca na vrata.
„Ana! Ispekla sam vam malo čokoladnih kolačića“, rekla je veselim glasom gospođa Horvat.
Ana je odmah skočila s kreveta kako bi otvorila mami vrata. Gospođa Horvat ušla je sa velikom zdijelom čokoladnih kolačića. Miris čokoladnih kolačića širio se aninom sobom.
„Gospođo Horvat, ovi kolačići su odlični!“ rekla je Nina
„Jesu, jesu! Možete li mi dati recept?“ upitala ju je Tamara.
„Draga, to je tajna. I nikome je neću odati“, rekla je gospođa Horvat, a zatim je izašla iz sobe smijući se zlobnim glasom.
„Mama ti baš super radi ove kolačiće. Nagovoriti ću je ja da mi da recept“, rekla je Tamara s vragolaskim osmjehom na licu.
„Čuj, Tamy. Moja mama ti je jako tvrdoglava. Kao i ti“, rekla joj je Ana.
Cure su pričale, šalile se, tračale i tukle se jastucima sve dok nisu zaspale oko 3:00 h u jutro. Svugdje je bila tišina. U aninoj kući svi su spavali osim Ane. Ona je ležala u krevetu i razmišljla o svome životu i svojim pravim roditeljima. Oči su joj se polako sklapljale a ona je sve više tonula u san. Kada je zaklopila oči, našla se u crnoj prostoriji koja nije imala kraja. Netko je dozivao njezino ime.
„Ana! Ana! Ana!“
„Tko si ti? Gdje si?“ javljala se, ali joj nitko nije ništa odgovorio.
Odjednom svo je crnilo nestalo. Sada Ana više nije stajala u crnome prostoru nego je stajala na bijelome oblaku, koji se nalazio usred neba. Malo se približila rubu oblaka da pogleda dolje. Kada je pogledala dolje ugledala je livadu koja je bila udaljena od ne 20 matara.Tiho je vrisnula i brzo se vratila na sredinu oblaka, kako ne bi pala dolje.
„Ana!“ opet ju je netko dozivao.
Ana se bila okrenula. Kada se okrenula ugledala je kako na oblaku do nje stoji jedna žena s dugom zlatnom kosom, u dugačkoj svilenoj haljini. Iz njezinih leđa virila su velika bijela krila.
„Bok Ana. Baš si narasla odkad sam te zadnji put vidjela“, rekla joj je blagim umirujućim glasom.
„Tko si ti?“ upitala ju je prestrašeno.
„Ja sam Barbara“, rekla je sa smiješkom na licu.
„Kako ti mene znaš?“ upitala ju je Ana
„Pa vidim da ti mama nije rekla. Ana, ti si posvojena na neki način.“
„Da znam. Mama mi je to rekla“, rekla je Ana s ljutim izrazom lica.
„Slušaj Ana. Ja sam poznavala tvoju mamu i da ti kažem ona nije imala izbora.“
„A zašto nije moja prava mama imala izbora? Što je bilo tako strašno da me se morala odreći?“ rekla je sada još oštrijim glasom.
„Slušaj Ana. Sad ću ti ispričati cijelu priču. Prije 1000 godina svi anđeli su živjeli zajedno u miru, ali pola njih nije bilo zadovoljno tim načinom života, jer su bili pohlepni te su željeli sve za sebe. Naš kralj ih je bio protjerao iz naše zemlje te se otad Kraljevstvo anđela dijeli na dva dijela: na kraljevstvo bijelih anđela i kraljevstvo crnih anđela.“
„A po čemu su ta Kraljevstva dobila nazive?“ upitala ju je Ana koja se sad već bila smirila.
„Pa, crni anđeli su se stalno skrivali na mjestima gdje prevladava tama te su im perja na krilima pocrnila od tame. Zato njihovo kraljevstvo nazivamo kraljevstvom crnih anđela, a kao što možeš vidjeti po meni bijeli anđeli imaju bijela krila kao i ja te je naše kraljevstvo dobilo ime po našoj boji krila, ali da nastavim. Crni anđeli su par puta napali naše kraljevstvo ali su ih naši zaštitinici otjerali. Godinama smo mislili da smo sigurni, ali sve do jednoga dana prije 13 godina. Crni anđeli su se uspjeli probiti kroz naše obrambene čarolije te su nas napali. Mnogo bijelih anđela su se hrabro borili ali to nije bilo dovoljno jer su uspjeli odvesti našu kraljicu u njihov svijet. Neznamo što su joj sve radili, ali na kraju su je preobrazili u crnoga anđela i njihovu kraljicu. Mnogo je anđela pobijeno, zato nismo smijeli više riskirati, pa smo svu djecu anđela i s njima neke njihove majke odveli na Zemlju. Dok sam ja i još neki anđeli odovodili druge anđele na Zemlju ostavili smo 6 najboljih i najmoćnijih anđela s kraljem da ga štite. Ali kada smo se vratili zatekli smo ih sve mrtve“, Barbara je na trenutak zastala kako bi malo smirila bol koja je divljala u njoj.
Sada Ana više nije bila onako bijesna što ju je mama ostavila nego je samo prišla bliže Barbari.
„Barbara, postoji li mogućnost da su moji roditelji živi i da su tu na Zemlji?“ upitala ju je pažljivo.
Barbara je oštro rekla Ani da su njezini roditelji poginuli. Nakon nekoliko sekundi Barbara je opet počela pričati.
„Ali da nastavim, nisam još gotova. Ja sam ti bila u košaricu stavila jedno srce s krilima. Jel ga još imaš?“
„Da. Stoji mi na stolu kao i uvjek.“
„Dobro. Vidiš Ana to nije obično srce. Kada to srce sraviš na ruku moraš izgovoriti imperare sibi maximum imperium est onda će ti to srce vratiti tvoje moći.“
„Moći?“
„Da. Pokušaj.“
Ispred Ane se odjednom stvorilo to isto rozo srce s krilima. Ana ga je uzela, a onda se odjednom to srce pretvorilo u kristalnu narukvicu koja joj se sama stavila oko ruke. Narukvica je bila kristalno prozirne boje s malim rozim srcem, koje je imalo dva kristalno prozirna krila. Ana je podigla ruku i u jednome dahu izrekla riječi: Imperare sibi maximum imperium est! Narukvica je zasjala bijelom svjetlošću,a na aninim leđima su se pojavila krila.
„Ne osječam se ništa drugčije.“ rekla je sva začuđena.
„Pogledaj iza sebe.“
„Što? Ne vidim ništa.“
„Dodirni si rukom leđa.“
„A! Ma što?!„
„Ana to su tvoja krila.“
„Moja?! Ma ti se šališ, nemam ja krila.„
„Dobro osječaš li ovo?„
Barbara joj je prišla bliže i iščupala jedno pero iz krila.
„A! Hej!„
„Vidiš. Ovo je pero iz tvoga krila. I osjetila si bol znači da su to tvoja krila.„
„Nisi trebala biti tak okrutna! To je stvarno bolilo!„ zaderala se Ana na Barbaru.
„Dobro je Ana. Nije jako bolilo ali vi današnji ljudi niste naučili ništa raditi pa osječate i najmanju sitnicu“, rekla je a zatim se okrenula.
„ Ne čekaj! Nije jako boljelo. Ne ostavljaj me samu s ovim, mislim krilima.“
„Jesam te! Ne idem nikuda. Barem dok ti ne objasnim sve.“
„I onda meni govore da sam dijete“, slegla je ramenima.
„Ali uozbiljimo se na trenutak. Ti ne možeš biti anđeo na Zemlji, zato što bi te tako crni anđeli mogli prepoznati. Anđeo možeš biti jedino kada dođeš u neku opasnost ili u naše kraljevstvo, a do tada moraš biti u ljudskom obliku. Ti si jednina koja ima tu narukvicu, a to znači da si ti ta.“
„Da sam ja što?„ rekla je brzo i znatiželjno.
„Ti si ta. Ti si izabrana.“
Ana nije ništa rekla nego je samo stajala i gledala Barbaru zbunjenim pogledom.
„Izgleda da me ne razumiješ.“
„Pa i ne baš“, rekla je sa velikim smješkom na njezinom licu
„Kada smo odlučili odvesti anđele i njihovu djecu na Zemlju, kralj je zaključao svima njihove anđeoske moći te ih je preobrazio u ljudsku formu. Tada je izabrao jednog anđela koje će dobiti taj privjesak, kako bi spasili naše kraljevstvo.“
„Molim! Ja sam ta koja će morati spasiti Kraljevstvo bijelih anđela! A ne. Vi ste pogriješili. Jeste vidjeli moju sobu. Sva je neuredna, a vi očekujete da ja spasim jedno cijelo kraljevstvo! A ne ne ne ne ne! Pa mojoj sobi nema spasa!“
„Ana. Tako je kralj izabrao, a on je bio jedan mudar anđeo“
„Ali, ali...“
„Ana, sve će biti uredu. Nemoraš se brinuti.“
Ana se malo smirila nakon što je čula Barbarine riječi da se ne brine.
„Sad moram ići“
„Ali Zašto?!“
„Zato što će uskoro svanuti sunce i ti ćeš se probuditi“
„Pa, hoću li te vidjeti? Opet? Uživo?“ rekla je brzo
„Nećeš. Vidiš Ana ja se skrivam da me crni anđeli nebi našli. Ja nemam zaključane moći pa bi me lako uoćili. Zato ću ti se obraćati u snu kada budem mogla. I da, skoro sam zaboravila. Kada želiš iskljućiti svoj pravi oblik moraš zažmiriti i usredotočiti se na to. Bok Ana, vidimo se. I nemoj si čupati perije s krila.“
Ani se odjednom sve zacrnilo pred očima. Za sekundu se našla opet u svojoj sobi.

me likes it!!!!
good work!!!!
bravo

wolfie-chan je napisao/la:: me likes it!!!!
good work!!!!

thank you

sad bi bio red na tebe da odes procitat moju pricu......My life in ninja world - TMNT story <--- stako se zove topic

wolfie-chan je napisao/la:: sad bi bio red na tebe da odes procitat moju pricu......My life in ninja world - TMNT story <--- stako se zove topic

oču ali malo kasnije tek sam došla iz škole

PRIČA JE U RAZRADI I VIŠE NIJE ISTA KAO OVA NEGO JE SKROZ DRUGAČIJA ...
DRUGE SU RADNJE ALI NA POČETKU DOSTA SLIČNI DJELOVI!!!